Stanko Popović, redoviti profesor u trajnom zvanju, rođen je 26. rujna 1938., Čitluk (Hrvace, Sinj), Hrvat.

Završio je gimnaziju  u Zadru 1956. Diplomirao iz eksperimentalne fizike 1961., magistrirao iz fizike čvrstog stanja 1965. (Interpretacija Debye-Scherrerovih rentgenograma grafita, mentor prof.dr.sc. K. Kranjc)  i doktorirao iz fizike 1968. (Studij mikrostrukturnih parametara polikristalnog grafita, mentor K. Kranjc), sve na Prirodoslovno matematičkom fakultetu, Zagreb (PMF).

Od 1961. radi u Institutu Ruđer Bošković, Zagreb (IRB) kao znanstveni asistent, za znanstvenog suradnika je izabran 1971., za višeg znanstvenog suradnika 1975., za znanstvenog savjetnika 1979. Od 1987. do 1997. radi kao redoviti profesor u Fizičkom odsjeku PMF i znanstveni savjetnik u IRB. Od 1997. radi u Fizičkom odsjeku PMF kao redoviti profesor u trajnom zvanju.

Vodio je predmete Osnove fizike 1 - 4, Odabrana poglavlja opće fizike, Fizika za biologe. Bio je gostujući profesor na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1985./86.). Na poslijediplomskom studiju je nastavnik od 1971., a sada vodi predmete Difrakcija u polikristalu i Eksperimentalna istraživanja u fizici čvrstog stanja. Voditelj je diplomskih (25), magistarskih (4) i doktorskih (8 voditelj, 4 suvoditelj) radova. Kao gostujući znanstvenik boravio je u Metallurgy Department, University of Manchester (1968./69.), Slovenska akademija vied, Bratislava (1972.), Martin Luther Universität, Halle (višekratno). Znanstveno djeluje u području kristalografije i fizike čvrstog stanja, uz primjenu rendgenske difrakcije, elektronske mikroskopije i difrakcije, te spektroskopskih tehnika. Dao je doprinos teorijskom i eksperimentalnom razvoju metoda rendgenske difrakcije i primjeni tih metoda u istraživanju procesa precipitacije u prezasićenim čvrstim otopinama metalnih slitina i faznih dijagrama metalnih oksida.

Objavio je oko 230 znanstvenih radova, od toga 200 u časopisima koje navodi Current Contents, te 15 stručnih radova (3 u Tehničkoj enciklopediji). Prema Science Citation Index, radovi su citirani oko 2500 puta. Važni su mu radovi: Unit Cell Parameter and Thermal Expansion Measurement of Single Crystals by X-ray Diffraction, Phys. Stat. Sol. A 23(1974)265; The Doping Method in Quantitative X-ray Diffraction Phase Analysis, J. Appl. Cryst. 12(1979)205; 16(1983)505; 18(1985)80; Integral Breadth Methods in Diffraction Line Broadening, J. Appl. Cryst. 29(1996)16; A Study of Al-Zn Alloys at Elevated Temperatures by X-ray Diffraction, Phys. Stat. Sol.(a)140(1993)341; Precipitation and Dissolution Phenomena in Al-Zn Alloys, Croat. Chem. Acta 72(1999)621; 82(2009)405; Structural Properties of the System m-ZrO2 -a-Fe2O3 , J. Alloys Comp. 241(1996)10.

Prema Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (1996. - 2005.) ubraja se među vodeće prirodoslovce u Hrvatskoj. Na znanstvenim je skupovima podnio oko 210 priopćenja, od toga 16 pozvanih predavanja (11 na međunarodnim skupovima, npr. Europski kristalografski sastanak, Ljetna škola iz kristalografije). Bio je član i predsjednik odbora za pripremu 11 domaćih i 20 međunarodnih skupova, te dva europska skupa. Bio je predsjednik Znanstvenog vijeća polja fizika na IRB-u (1980. - 1983.), delegat IRB-a u Savjetu Europskog fizikalnog društva (1983. - 1988.). Voditelj je istraživačkih projekata (od 1976.), voditelj projekta Hrvatska-SAD (od 1995). Bio je tajnik Hrvatske kristalografske zajednice (1992. - 2005.), a sada je predsjednik (od 2006.), te delegat pri prijemu iste u međunarodne udruge (1992.).

Recenzent je niza znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, projekata, udžbenika iz fizike.

Bio je član  Vijeća za školske udžbenike Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ), voditelj Predmetnog povjerenstva MZOŠ za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda iz fizike (2004-2006), te zamjenik voditelja Vijeća za nacionalni kurikul (2009). Član je Matičnog odbora za područje prirodnih znanosti, polje fizika (MZOŠ). Član je  Europskog savjeta za difrakciju u polikristalu (EPDIC, od 2001). Član je suradnik HAZU od 1992. i redoviti član HAZU  od 2004. Dobio je Nagradu grada Zagreba (1974) i Državnu godišnju nagradu (2000) za znanstveni rad, za razvoj originalnih metoda u istraživanju kristalnih tvari.

 

 

Bio je član  Vijeća za školske udžbenike Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ), voditelj Predmetnog povjerenstva MZOŠ za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda iz fizike (2004-2006), te zamjenik voditelja Vijeća za nacionalni kurikul (2009). Član je Matičnog odbora za područje prirodnih znanosti, polje fizika (MZOŠ). Član je  Europskog savjeta za difrakciju u polikristalu ( EPDIC, od 2001). Član je suradnik HAZU od 1992. i redoviti član HAZU  od 2004.  Dobio je Nagradu grada Zagreba (1974) i Državnu godišnju nagradu (2000) za znanstveni rad, za razvoj originalnih metoda u istraživanju kristalnih tvari.